Internat za policijsku akademiju
- lokacija – Zalužani, Banja Luka
- tim – arhitektura: Miomirka Dragomirović Trbić, Spomenka Slijepčević, Andrea Nazalević
- površine – BGP: 9361.48 m2
- god. proj. – 2019.
- investitor: MUP RS
Projekat nove zgrade Policiske akademije u Zalužanima posvećen je prije svega unutrašnjem prostoru. Iako se većina enterijera odnosi na obrazovne sadržaje, puno su važniji prostori koji nisu namijenjeni isključivo obrazovanju, a traženi su u program i daju dodatni kvalitet u korištenju objekta. Zgrada je rađena na osnovu idejnog projekta, ali investitor je zahtijevao niz promjena i od prvobitnog projekta je zadržan raspored masa i to približno jer je prostor poligona za smotre trebao postati znatno veći. Smješten na lokaciji bivše kasarne, raspoloživi prostor između postojećih saobraćajnica, korišten je kao polazišna tačka za naknadnu razradu. Iz sadašnje perspektive, ključna odluka projekta, način postavljanja krila sa smještajnim jedinicama – možda ne nepotrebna, ali svakako je mogla biti izvedena na manje strog način, a da se dobije isti ili čak veći prostor poligona.
Dva bočna volumena gdje su sobe za smještaj kadeta i centralno postavljen ulazni prostor sa administrativnim dijelom na jednoj strani, a kongresnom salom na drugoj osigurava dobre komunikacije i dovoljno dnevnog svjetla u svakom dijelu prostora. Kako bismo u potpunosti razumjeli ovu arhitekturu, ključno je da eksterijer zgrade rezultat ili čak posljedica onog što se odvija unutar nje. Početna tačka projekta bila je unutrašnja organizacija, a da je spoljašnjost tek nusprodukt razmišljanja o enterijeru. Odsječenost početka i kraja zgrade ukazuju na to da je teoretski mogla biti kraća ili duža. Čuvena definicija L.B.Albertija kaže da je ljepota arhitekture postignuta kada se arhitekturi ništa ne može dodati, oduzeti ili promijeniti, a da se ista ne naruši. Ovdje se radi o sasvim suprotnom – ova arhitektura može prihvatiti sve promjene, a da ne izgubi ni malo.
Poput naizgled neprojektovanog eksterijera, i enterijer ima minimalističku estetiku, s malo dodatne plave boje i drveta u izvornoj boji. Najizražajniji elementi enterijera vjerovatno su veliki nosači kongresne sale raspona 20m. Nekoliko se prostora ističe unutar programa, poput spomenute kongresne sale, sobe za sastanke zaposlenih i velikog hola koji se otvara na poligon.
Niz povezanih prostora počinje sa glavnim ulazom koji je izrezan iz volumena. Otvoreni prostor koji se nalazi ispred jugozapadnog konzolnog dijela zgrade, gotovo neprimjetno prelazi u natkriveni trg unutar zgrade. Veliki dio prolaznih prostora, stubišta i hodnici, mogu se posmatrati kao predimenzionisani, ali upravo ovaj višak prostora omogućava višestruko korištenje. Prostori koji nemaju predviđenu namjenu, postaju mjesta okupljanja, druženja, a zgradi omogućavaju da bude više od stroja za učenje. Upravo taj slobodni prostor određuje karakter i kvalitet ove arhitekture, više od svih prostora namijenjenih boravku i radu.
