Enterijer stana Ivelić
- lokacija – Banja Luka
- tim – arhitektura: Miomirka Dragomirović Trbić
- površine – BGP: 98 m2
- god. proj.: 2007. god.
- investitor: porodica Ivelić
U sklopu stambenog objekta na četvrtoj etaži nalazi se stan za tročlanu porodicu u kome se nije moglo puno intervenisati jer je stan bio nov i završen i oni su ga željeli samo opremit.
A onda šta plijeni oko pažljivog promatrača? Postoji primjetna razlika između svjesne akcije i jasne vizije, kako stvoriti enterijer svojstven upravo tom ambijentu, spontanog aranžiranja opreme zarad upotrebljivosti prostora, provociranog pomodarstvom ili lošim navikama.
Modelovanje unutrašnjeg prostora gotovo uvijek prolazi kroz dvije osnovne faze: prva je promjena karaktera ,,školjke”,preoblikovanje ljušture,određivanje ,,skeletal i muskulature” u skladu sa konceptom, a druga faza podrazumijeva polaganje nosilaca funkcija u prostor i oživljavanje nadogradnjom ukupnog poduhvata. Svjesno djelovanje je u potpunosti definisano unaprijed zamišljenom atmosferom i pozicioniranjem elemenata. Dedukcijom se vrši odabir i tek tada se gradi slika. To je čin koji odvaja arhitektu od ,,ljubitelja opremanja prostora.”
Misaoni procesi razgrađuju osnovni plan na funkcionalne punktove, komunikacione trase, razmatranje vizura, odabir materijala, uklapanje prirodnog svjetla i rasvjete sa koloritom…a ideja arhitekte kako da se ostvari san i ispune želje, realizuje se tek kad investitor odobri ideju ili budžet.
Ovaj stan prepoznatljivim čine dva karakteristična poteza: paravansko pregrađivanje prostora i uvođenje transparentnih paravana. Riječ je o balansiranju međusobnih odnosa pojedinih funkcionalnih zona. Uprkos jasnom sistemu pregradnih zidova koji dijele veliku površinu stana na skladne cjeline, prozračnost je omogućila vizuelnu povezanost i prelijevanje. Posljedica zauzimanja ovog stave pri projektovanju je stvaranje hijerarhije po stepenu aktivnosti, pri čemu je prva kuhinja, potom trpezarija, a zatim dnevna soba i najintimniji prostor spavaćih soba. Ukratko, očuvana je privatnost, ali je i ostvarena veza svih zona.
Namještaj umetnut u ravni pregrada, tehnički uređaji koji su dio paravanske podjele na funkcionalne oblasti, stvaranje interakcija između zidova i elemenata, projektantske su strategije da bi se harmonizovala cjelina. Jedinstveno sagledavanje zahtijevalo je odgovor u kaskadnom tretiranju površine plafona.
Plemenita arhitektura uvijek je obilježena dobrom rasvjetom. Svjetlo usmjerava i naglašava. U ovom primjeru, svjetlo dopunjuje priču o neprekinutoj vizuelnoj komunikaciji stambenog prostora, jer otkriva i budi kolorit. Jedinstven element enterijera je bijela boja koja prekriva sve prostore a druga boja kao crvena u dnevnom boravku ili ljubičasta u spavaćoj sobi daje akcenat koji naglašava granice ambijentalnih cjelina.
Najveći kvalitet ovog projekta leži u činjenici da prostor nije pretenciozan, već je ostvarenje kvalitetnog funkcionisanja svakodnevnih aktivnosti. Prepoznatljiva je logika prostora. Ovde je riječ o pravilnom odabiru i kombinatorici volumena, materijala, njihovih boja, kao i njihovom harmoničnom odnosu.
Harmonija u prostoru je osnov za sve ono što čini okvir života.
