Konferencijska sala sa pratećim sadržajima
- lokacija – Laktaši
- tim – arhitektura: Miomirka Dragomirović Trbić, Milica Grahovac
- konstrukcija: Janko Obradović
- površine – BGP: 964 m2
- parcela: 1250 m2
- god. proj.: 2016. god.
- izvođač – Lindner (Marković invest Laktaši)
- investitor – ZFMR “dr Miroslav Zotović”
Ključna riječ koja bi opisala poželjan arhitektonski pristup, je multivalentnost. Različiti uticaji, okruženja, nove estetike i tendencije… doveli su do toga da objekti budu višestruko kodirani. Oni vise nisu samo građevine, već su, u semantičkom smislu, spoj vise nivoa značenja i složenih vrijednosti, povezanih i stopljenih u prepoznatljiv imidž. Prema tumačenju nekih teoretičara multivalentnost čini četiri kvaliteta: maštovita kreacija – povezivanje dijelova u cjelinu na nov način, zatim količina na taj način transformisanih dijelova, potom veze između dijelova, a one čine osnov takve kreacije i omogućavaju da se dijelovi modifikuju. Estetska forma predstavljala je moralnu dimenziju. Objekat je morao dati naglasak, prepoznatljivost, morao je ispoštovati objekat ispred sebe ,,staru banju” koji je prepoznatljiv kao obilježje Banje Slatina gotovo stotinu godina i dati mu još vise na značaju. Staklena fasada na kojoj se on ogleda je prvenstveno u toj funkciji.
Suštinu likovnog izraza moguće je definisati i kroz namjeru da se kreira vizuelna kinetika, čitljiva kroz konstantno vibriranje površina, između materijalizacije i dematerijalizacije. Preko pravougaone površine položena je trapezna osnova stvarajući tenziju u osnovi objekta, a ujedno i za glavni plastčni motiv na dvije glavne fasade. Tako je nastao prostor prelivanja od spolja ka unutra, varijacijom staklenih ravni one koje su duboko pod nadstrešnicom nasuprot onim u ravni fasade, a sve transparentne koje na različit način emituju svjetlo iz objekta.
Ulazni foaje dvostruke visine je stvaran kao međuprostor koji posreduje između različitih namjena ovog objekta bilo da ih spaja ili potpuno razdvaja, koji će amortizovati sve zahtjeve korisnika.
