Ekološki institut Banja Luka
- lokacija – Banja Luka
- tim – arhitektura: Miomirka Dragomirović Trbić, Ana Grbić
- površine – BGP: 4250.48 m2
- parcela: 6350 m2
- god. proj.: 2010. god.
Nakon dvije godine projektovanja, poslova oko dobijanja dokumentacije, počela je izgradnja objekta instituta u kojem će njegovi zaposleni napokon imati prikladno mjesto za rad. Zgrada u svakom pogledu izlazi iz okvira i njena gradnja moguća je samo zahvaljujući velikom angažmanu svih. Projektovana je zgrada koja se sama po sebi, može smatrati jednom od najznačajnijih koje je biro radio, samom svojom kompleksnošću namjena. Objekat je kao skulptura. Ovom dojmu ne pridonosi samo nisko, ali zato ne manje markantno podnožje, već i dosljedno oblikovanje volumena visokog 12-15metara, čija strana okrenuta prema gradu izgleda kao samostojeći objekat bez prozora iako prozori i ostakljene plohe kompleksa u obliku slova U gledaju na grad Banjaluku sa mjesta odakle je taj pogled najljepši. Kroz njih su uspostavljene vizuelne veze sa ovdašnjim brijegom Krčmarice. U objekat se ulazi sa istočne strane. Pravi uglovi koji se zbog svoje transparentnosti umnožavaju, te igra unutrašnjeg dvorišta i vizura na grad nisu tek niz ispraznih gestova. Samo predvorje koje se razvija po visini sa galerijom i pravcima stepeništa daje dojam da ste na posebnom mjestu, u dinamičnom organskom prostornom sklopu. Bliskim se doima tek svijetao i ugodan ugostiteljski prostor sa desne strane. Veliki otvor sa dvostrukim vratima vodi ravno u kongresnu salu u koju dopire mnogo svjetla kroz veliku ostakljenu plohu sa vrtne strane. Preostali zidovi lagano i graciozno se izvijaju između ravnog stropa i glatkih sivih podova definišući prostore bilo da je tom uredski dio, istraživačke laboratorije, sale za predavanja ili smještajni dio sjevernog krila. Strogo linearno oblikovani prostori koji imaju ostakljene plohe cijelom stranom okrenutom prema dvorištu daju dinamičnost. Obrisima i rasporedom prostorija sprat slijedi prizemlje, samo do određenog stepena. Osim toga visine stropova variraju što stvara dodatnu dinamiku, naročito u dvoranama koje se protežu duž glavne ulazne fasade. Sve su prostorije u dogovoru sa korisnicima i njihovim potrebama dobro osmišljene i lako dostupne, uzbuđujuće su neobične, ali i kontemplativne, naglašene, ali i suzdržane. Vode vlastiti život i u službi su namjene.
Način gradnje u skladu je sa stavom, hoćemo nešto posebno. Objekat se gradi od masivnih ciglenih zidova i kamena. Budući da je institut projektovan za gradnju u devetoj seizmičkoj zoni ima i više betonskih dijelova koji su neizbježni pri gradnji u ovim seizmičkim zonama. Arhitektonski biro Polis je debljinom zidova u kombinaciji sa materijalom slijedio više dalekosežnije ciljeve. Zajedno sa investitorom u ranoj fazi projekta dogovoreno je da se projektuje objekat sa razmjerno preglednom tehničkom opremom. Kolebanje relativne vlage u zraku i temperaturno kolebanje u prostorijama ,,reguliše se “prirodnim karakteristikama osnovne konstrukcije i maltera, pa nije potrebno skupo klimatizovanje. Neželjeno zagrijavanje južne strane zgrade izbjegnuto je tako što na tom dijelu su postravljeni pokretni paneli.
Komunikacije su stepeništem, rampama ili dizalicama da bi hodne linije bile što kraće, a prostori svima dostupni. Ukupnom dojmu instituta kao zgrade koja štiti, uči, ne pridonosi samo mirnoća oblika, već i konkretno oblikovanje površina i odabir boja. Odabrani kamen i drvo naglašavaju monolitnost objekta, a njihova boja namjeru projektanta da zgradu u najboljem smislu riječi, unatoč podnožju, prirodno prizemlji.
