Stambeni objekat u Vidovdanskoj ulici
- lokacija – Banja Luka
- tim – arhitektura: Miomirka Dragomirović Trbić, Ana Grbić
- konstrukcija: Janko Obradović
- površine – BGP: 1 207 m2
- parcela: 650 m2
- god. proj.: 2008. god.
- izvođač – Vranica Banja Luka
- investitor – Šest porodica
Zanimljiva ideja sa kojom su došli šest mladih ljudi koji su prijatelji da sami grade sebi stanove i sa kojima smo sarađivali kroz svo vrijeme izgradnje objekta dovela je do objekta koji predstavljamo.
Početak planiranja prostora vezan je za moguće prepoznavanje i integrisanje nove strukture u postojeće vrlo složene uslove. Iako se pojam konteksta danas razmatra rijeđe, on i dalje predstavlja važnu činjenicu kada se razmatra lokacija poput ove, gdje se utvrđuju ograničenja kako bi se odredila orjentacija novog objekta, te se uspostavlja veza sa postojećim susjedstvom.
Ako na čas zanemarimo konkretne pojedinosti, odnos sa susjednim objektima, pažnja se usmjerava na pitanje koje je još važnije: mjera objekta. Traganje za vrstom intervencije primjerenoj datim uslovima bila je ključ autorskog prijedloga.
Kako sa druge strane ispuniti očekivanja mladih ljudi koji prave svoj prvi dom?
Predloženim rješenjem je poštovan značajan položaj lokacije u gradskoj zoni, kroz ostvarivanje atraktivnih vizura, dobre orjentacije svih stanova i dobre povezanosti svih elemenata kompozicije. Kroz transparentnost strukture i sa velikim otvorima ostvarena je tenzija između eksterijera i enterijera na način gdje arhitektura uzima dio svijeta i formira malu formu od toga.
Naročito je podržan aspekt da objekat treba da ostvari kvalitetnu konstektualnost sa okolinom, a istovremeno i da se nametne kao novi reper. Objekat otvoreno komunicira, pulsira sa okolnim objektima i kroz otvorene zelene površine formira malu oazu.
Tretmanom materijala i boja, korišćenjem znakova i slika, kroz različite osnove, kao elemenata arhitektonske kompozicije postignuta je dualnost arhitektonskog jezika istovremene jednostavnosti i kompleksnosti. Ekspresivnost grafičkog vokabulara doprinosi promjenjivosti fasadne opne, naglašava strukturalnost objekta i prevazilazi granicu komercijalnog jezika karakterističnog za objekte slične namjene.
U rješavanju organizacije objekta, u svemu je poštovan projektni zadatak. Objekat se veoma lako vizuelno doživljava i jasna je njegova funkcionalna šema. Granica između enterijera i eksterijera u smislu materijalizacije i dizajna ne postoji.
Svakako je važno, za kraj, naglasiti i slojevitost arhitekture ovog projekta. Ona u sebi nosi nekoliko različitih, podjednako važnih činilaca, koji povezano u sistem, čine da se objekat sagledava i razumije drugačije od jednostavnog posmatranja primarnih formi različite materijalizacije.
