Ideja da savremena kuća može biti nenametljiva i iskrena u odnosu na zatečeni malo izgrađeni prostor naznačila je početak istraživanja stambene seoske arhitekture Podmotajičkog kraja kao lokacije za novu porodičnu kuću. Po brežuljcima pojedinačno ili po dvije tri kuće isčitavaju se kao lajtmotiv koji se nameće kao inspiracija za projektovanje. Tu neposredno pored je i jedna iz 1964.god.
Konfiguracija terena, plato koji pada na tri strane a sa one preostale, sjeverne, mu se dolazi, zahtijevao je projektovanje, slaganjem prostora od sjevera prema jugu. Jedan volume oblikovan je kao kubus sa dvostrešnim kosim krovom, dvostrano i trostrano orjentisan zavisno od funkcionalnih zahtjeva. Tako se postigao željeni rezultat malih seoskih krovova a dispoziciski tečno riješeno pitanje brojnih prostorija kako onih namijenjenih skupnom boravku i druženju tako i onih intimnih. Scenografija seoskih kuća sa ognjištem, drvenim krovom prenosi se u ovaj novprojektovani prostor. Vizure sa namjernim fokusom ili disperzne, pod nadstrešnicom oko ognjišta ili u ušuškanost u samoći samo su neke od mogućnosti.
Formalno i funkcionalno interpretaciju prati i izbor materijala koji od tla preko krova i nazad povezuje volumen, dajući mu jednostavnost nasljeđa koje smo prigrlili, analizirali i preformulisali u savremeno ostavši dosljedni prostoru, tradiciji i sebi.