Tamne komore i prozirne staklene plohe najnoviji su dodaci staroj zgradi koja je nekad bila Sokolski dom, reprezentativan objekat namijenjen razvoju omladine Kraljevine SHS u Gradišci, a koji je rekonstrukcijom namijenjen za gradsku biblioteku. Od 1938. godine ova građevina stoji na najznačajnijem javnom prostoru u gradu, u jezgru istoriskog dijela ovog starog i ne dovoljno istraženog grada, uz rijeku Savu u gradskom parku. Simetričan, generički raspored zgrade rezultirao je dosljednom prostornom strukturom koja je tokom vremena omogućila kontinuirane cikluse promjena koje su se događale u funkciji objekta. Tlocrt je u ovom slučaju jednostavna pravougaona dvorana sa lijevo i desno simetrično postavljenim dodacima orijentisana u pravcu sjever-jug. Pokazalo se da se radi o izuzetno fleksibilnom tlocrtu, sposobnom da primi najrazličitije arhitektonske programe, pa i ovaj, u ovom vremenu, joj namijenjen, biblioteku. Čak je uzmogla prihvatiti promjene u urbanističkom oblikovanju, što se dogodilo dogradnjom crnih kutija na njenim bočnim dijelovima u samom tlocrtu, kao i na južnoj strani objekta koje svojom muzejskom namjenom upotpunjuju funkciju postojećeg objekta.
Iako je zgrada uglavnom zadržala svoj plan, većinom zahvaljujući svojoj prilagodljivosti, na nekom bi se nivou moglo reći da se ipak neprekidno mijenjala, gotovo bez memorije nekog svog prvobitnog stanja. Prošavši kroz nekoliko dogradnji i modifikacija od svog otvaranja, stara je građevina, kao i većina istoriske arhitekture u BiH, rezultat uslojavanja mnogostrukih zahtjeva, te je time predstavljala ne samo svjedočanstvo o određenom duhu i konkretnom momentu u istoriji, nego i o zajedničkom djelovanju projektanata i inženjera, unutar velikog vremenskog intervala. Periodične političke promjene samo su poticale ovu preklapajuću dinamiku.
Skupština Grada Gradiška, imajući u vidu potrebu za novim prostorima i trenutno stanje zgrade Sokolskog doma, naručila je projekat rekonstrukcije, nadogradnje i dogradnje Sokolskog doma uz primjenu mjera energetske efikasnosti. Naručiocu je predstavljeno rješenje gdje se uvodi prostrani podzemni prostor na dijelovima gdje stari objekat ima podrum kako bi se postojeći objekat zaštitio,pružio priliku za konsolidovanje zgrade, kako u građevinskom tako u političkom smislu. Iskopavanja prije izrade glavnog projekta ponudila su mogućnost za procjenu stanja temelja zgrade i ojačanje cjelokupne konstrukcije, s obzirom na to da novi betonski aneksi i podrum koji ojačava njen kontinuitet, te postaje dragocjena potpora starom objektu, povećavajući njegovu sejzmičku otpornost. S druge strane, intervencija manifestuje interes naručioca da zgradu zadrži kao bitnu u istoriji grada i memoriji ljudi koji tu žive.
Dispoziciono, novi-stari prostor biblioteke, glavna dvorana površine 193.40 m2 je centralni dio koji priziva ukupnu veličinu objekta, te unutar sad više objekata uvodi novu veličinu. Dva portala sa velikim otvorima na svakom od krajeva objekta suptilno naglašavaju dužinu prostorije i daju osjećaj kontinuiteta sa preostalim prostorima u zgradi. Mir u atmosferi, čemu pridonose police pune knjiga na zidovima i tamno drvo na podu potpuno otkriva 10.38m visok tamni drveni strop postojeće hrastove drvene konstrukcije krova, sada očišćen i zaštićen, osiguravajući intiman okvir veličanstvenoj zbirci knjiga koje će da se nalaze u ovom novom prostoru. Prema zapadu i rijeci Savi, je svijetao i prozračan dio dječije biblioteke i internet kafea, kao i prema parku gdje su smješteni uprava biblioteke, prijemni prostor i klub čitaoca.
Zajednički vestibil na južnoj strani bibloteke čine sa njom tri crna kubusa muzeja ratova, prvog 1914-1918, drugog 1941-1945. i 1991-1995. U ovom vestibilu smješten je prijemni prostor, a pretvoren je u unutrašnji prostor kao rezultat dogradnje nadstrešnice koja funkciniše kao nevidljiv zeleni krov i omogućava na najrazličitije načine korištenje vestibila.
Dodavanjem dodatnih prostora omogućena je reorganizacija i multifunkcionalnost u korištenju objekta. Svi su prozori otvoreni da bi se dobilo što više prirodnog svjetla u biblioteci i svi zidovi obojeni u bijelo, nasuprot tamnim zidovima muzeja, i tek u naznakama kontrolisanom propuštanju svjetlosti. Dok se prilazi objektu prisutna je još jedna neočekivana situacija, neobičan raspored objekta, različitost prozorskih otvora, različita materijalizacija. Sve to nudi potpuno novu viziju objekta na Savi u centralnom parku, ali sa starim šmekom.